U „Ujka Vanji” Anton Pavlovič Čehov prikazuje nekoliko dana na seoskom imanju u kojima se dugo potiskivano nezadovoljstvo pretvara u otvoren sukob. Radnja je jednostavna, ali postupci junaka otkrivaju koliko su njihovi životi međusobno povezani.
Ujka Vanja – prepričavanje drame
Ivan Vojnicki, koga zovu ujka Vanja, godinama vodi imanje zajedno sa sestričinom Sonjom. Prihod šalju Sonjinom ocu, profesoru Serebrjakovu. Vanja je dugo verovao u profesorovu veličinu i zbog njega odustajao od sopstvenih planova. Kada profesor dođe na imanje sa mladom suprugom Jelenom, svakodnevni red se poremeti. Njegove zdravstvene tegobe i zahtevi zaokupljaju sve ukućane.
Vanja se zaljubljuje u Jelenu, ali ona ne uzvraća njegova osećanja. I lekar Astrov oseća privlačnost prema njoj, dok je Sonja već dugo zaljubljena u Astrova. Jelena pokušava da sazna ima li Sonja nade, ali shvata da Astrov o njoj ne razmišlja na isti način. U tim susretima postaje jasno da niko od njih ne dobija ljubav kojoj se nada.
Porodični sukob izbija kada Serebrjakov saopšti da želi da proda imanje i uloži novac kako bi sebi obezbedio lagodniji život. Vanja ga podseća da su on i Sonja na tom imanju radili godinama i da je ono njihov dom. Razgovor prelazi u svađu. Vanja puca u profesora, ali ga oba puta promašuje. Posle potresa i pokušaja da naudi sebi, predaje Astrovu lek koji je uzeo.
Serebrjakov i Jelena odlaze. Astrov se oprašta, a Sonja prihvata da se njena ljubav neće ostvariti. Vanja i Sonja ponovo sedaju za radni sto i nastavljaju da vode imanje. Na kraju Sonja teši ujaka nadom da njihov trud i patnja imaju smisla, iako se život oko njih nije čudesno promenio.
Analiza likova
Vanja nije samo pasivan čovek koji žali za propuštenim prilikama. On je radio za tuđe ciljeve, pa profesorov plan doživljava kao poništenje čitavog života. Njegov pucanj jeste dramatičan čin, ali ne donosi rešenje. Povratak poslu pokazuje koliko je teško promeniti uslove u kojima živi.
Sonja radi tiho i istrajno. Njena neuzvraćena ljubav prema Astrovu čini je ranjivom, ali je ne svodi na ulogu nesrećne devojke. Ona vodi imanje i nalazi snagu da uteši Vanju. Završni govor izražava nadu kao način da se izdrži, ne kao dokaz da je sve popravljeno.
Astrov je lekar umoran od svakodnevnog rada, a istovremeno čovek zabrinut zbog uništavanja šuma. Njegova briga za prirodu širi temu drame izvan porodičnog sukoba. Jelena oseća dosadu i neslobodu u braku; pažnja drugih ne rešava ni njenu prazninu ni Sonjinu tugu. Serebrjakov svojim predlogom o prodaji pokazuje koliko malo vidi trud ljudi od kojih zavisi.
Zašto je kraj važan?
Čehov ne završava dramu velikim preokretom. Odlazak gostiju vraća spoljašnji mir, ali ne briše proživljeno. Između izgubljenih mogućnosti i običnog rada ostaje napetost koja „Ujka Vanju” čini dramom svakodnevnog života.
Izvor: Anton Pavlovič Čehov, „Ujka Vanja”, drama u četiri čina, 1897. Prepričavanje je originalan sažetak radnje; ne prenosi savremeni prevod.
