Pređi na sadržaj
Najnovije: Rukavica – ukrajinska narodna priča za laku noć Petak, 20. novembar 2026.
Dečije priče

Rukavica – ukrajinska narodna priča za laku noć

Podelite: Facebook WhatsApp E-pošta
Sedam šumskih životinja viri iz velike crvene rukavice na snežnoj stazi, dok deda i pas odlaze kroz šumu, akvarel

Uvod za zajedničko čitanje: U ovoj ukrajinskoj narodnoj priči jedna izgubljena rukavica postaje sklonište za šumske životinje. Dok čitate, možete s detetom da brojite nove stanare i osluškujete kako se isti poziv svaki put vraća.

Rukavica

Jedan deda išao je šumskom stazom. Kraj njega je trčkarao pas. Deda nije primetio da mu je s ruke skliznula rukavica i ostala u travi pokraj puta.

Prva ju je opazila mišica. Provukla se unutra, sklupčala i rekla: „Ovde ću malo odmoriti.” Ubrzo je došla žaba.

„Ko je u rukavici?” upitala je.

„Mišica. A ko si ti?”

„Žaba. Ima li mesta i za mene?”

Mišica se pomerila i žaba je ušla. Sada su bile dve.

Zatim je doskakutao zec. I on je pitao ko je unutra. Mišica i žaba su mu se javile, pa ga pozvale da se smesti uz njih. U rukavici ih je već bilo troje.

Stigla je lisica i začula razgovor iz rukavice. „Mogu li i ja?” upitala je. Životinje su se malo sabile i pustile je. Za lisicom je došao vuk. Čuo je ista imena, zamolio da uđe i pronašao svoje mesto. Pet stanara sedelo je sasvim blizu jedan drugome.

Onda se pojavio vepar. „Ko je u rukavici?” upitao je. Životinje su redom rekle ko su. „I ja bih unutra.”

„Tesno je”, odgovorile su, ali su se još jednom pomerile. Vepar se provukao i rukavica se rastegla.

Između stabala se tada ukazao medved. Zastao je pred rukavicom i čuo koliko ih je unutra. „Zar za mene nema ni krajička?” upitao je.

„Samo ako staneš sasvim uz ivicu”, rekli su mu. Medved je polako ušao. Sada ih je bilo sedmoro, a rukavica je bila toliko puna da se jedva videla trava pod njom.

U međuvremenu, deda je primetio da mu rukavica nedostaje. Vratio se istom stazom, a pas je potrčao ispred njega. Ugledao je kako se rukavica pomera i zalajao: „Av, av!”

Životinje su se prenule, iskočile jedna za drugom i razmilele se po šumi. Deda je podigao svoju rukavicu. Pas je pošao uz njega, a šumska staza ponovo je utihnula.

Za razgovor posle priče

Ko je prvi našao rukavicu? Koliko je životinja ušlo u nju? Svaka je napravila malo mesta za sledeću, ali su svi morali da izađu kada se vlasnik vratio po svoju stvar.

Izvor: Ukrajinska narodna priča „Rukavička” iz čitanke Baju-baju, koju je priredio O. Bilousenko (Aleksandar Lotocki), Kijev, 1918. Pročitajte izvorni ukrajinski tekst. Ovo je sopstveni prevod i blago prepričavanje na srpskom za čitanje pred spavanje. Ilustracija je originalno generisana za Moje dete.

Za još jednu priču u kojoj životinje zajedno rešavaju problem pročitajte Veliku repu.

Moje Dete
Autor teksta

Moje Dete

Član uredničkog tima magazina Moje dete.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *