Pređi na sadržaj
Najnovije: Bremenski svirači – nemačka narodna bajka za laku noć Sreda, 18. novembar 2026.
Dečije priče

Bremenski svirači – nemačka narodna bajka za laku noć

Podelite: Facebook WhatsApp E-pošta
Magarac, pas, mačka i petao pevaju zajedno pred osvetljenom kućom u šumi, nežan akvarel

Uvod za zajedničko čitanje: Četiri životinje kreću na put i otkrivaju da svaka ima svoj glas. Dok čitate, zastanite pre njihovog zajedničkog nastupa i pitajte dete: kako bi zvučao ovaj neobični hor?

Bremenski svirači

Jedan magarac je godinama nosio vreće do mlina. Kad je ostario i oslabio, osetio je da ga gospodar više ne želi. Zato je pošao u Bremen. „Možda ću tamo postati gradski svirač”, pomislio je.

Usput je ugledao psa kako umorno leži kraj puta. Pas mu je rekao da je i on ostario i da više ne može u lov. Nije znao kuda da pođe.

„Pođi sa mnom u Bremen”, predložio je magarac. „Ja ću svirati, a ti ćeš udarati u bubanj.” Pas je rado ustao i krenuo s njim.

Nedugo zatim sreli su mačku tužnog lica. I nju su kod kuće odbacili jer je ostarela i više nije jurila miševe kao nekad. Magarac je pozvao i nju: „Ti umeš da pevaš noću. Bićeš nam odličan svirač.” Mačka im se pridružila.

Na kapiji jednog dvorišta stajao je petao i kukurikao iz sveg glasa. Ispričao je putnicima da ga sutra više neće biti u tom domu. „Pođi s nama”, rekli su mu. „Takav glas nam baš treba!” Tako su četvoro prijatelja zajedno nastavili put.

Do Bremena nisu mogli stići pre mraka. U šumi su pronašli veliko drvo i spremili se da tu prenoće. Petao se popeo najviše. Odatle je u daljini spazio svetlo.

„Tamo mora biti kuća”, kazao je. Ostali su bili gladni i umorni, pa su krenuli prema njoj. Kroz prozor su videli postavljen sto i razbojnike kako večeraju.

Životinje su smislile kako da ih oteraju. Magarac je podigao prednje noge na prozor, pas mu se popeo na leđa, mačka na psa, a petao na sam vrh. Na znak su svi pustili glas: magarac je njakao, pas lajao, mačka mjaukala, a petao kukurikao. Zatim su zajedno upali kroz prozor. Uplašeni bukom i neobičnom senkom, razbojnici su pobegli u šumu.

Četiri druga su pojela večeru koja je ostala na stolu. Potom su ugasili svetlo i svako pronašao mesto za spavanje: magarac u dvorištu, pas kraj vrata, mačka uz toplo ognjište, a petao na gredi.

Kasno u noći jedan razbojnik se vratio da vidi šta se dešava u kući. U mraku je mačkine oči zamenio za žar. Kad im je prišao, mačka je skočila i ogrebala ga. Potrčao je ka vratima, ali ga je pas uplašio. U dvorištu se magarac trgao i udario kopitom, a petao je glasno zakukurikao.

Razbojnik je pobegao svojim drugovima i, zbunjen, opisao mačku kao čudnu vešticu, psa kao čoveka kraj vrata, magarca kao veliko stvorenje u dvorištu, a petla kao strogog sudiju iznad glave. Niko od njih više nije poželeo da se vrati.

Magarcu, psu, mački i petlu kuća se toliko dopala da su odlučili da ostanu. Do Bremena nikada nisu stigli, ali su našli dom i društvo koje im je bilo potrebno.

Za razgovor pred spavanje

Svaka životinja je mislila da više nema svoje mesto. Zajedno su otkrile da im različiti glasovi i veštine pomažu da budu hrabriji.

Izvor: Jakob i Vilhelm Grim, „Die Bremer Stadtmusikanten”, Kinder- und Hausmärchen, sedmo izdanje, Getingen: Dieterich, 1857, KHM 27. Izvorni nemački tekst. Sopstveni prevod i blago prilagođavanje za čitanje pred spavanje: ublaženi su opisi pretnji životinjama i noćnog sukoba, uz očuvan redosled događaja i završetak.

Moje Dete
Autor teksta

Moje Dete

Član uredničkog tima magazina Moje dete.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *