Kada se brak završi, roditeljima se često nameće jedno važno pitanje: Koliko će iznositi alimentacija i kako se taj iznos određuje?
Odgovor nije uvek jednostavan. Ne postoji jedan iznos koji važi za svu decu, niti se alimentacija određuje samo prema plati roditelja koji treba da je plaća. Gledaju se potrebe deteta, prihodi i mogućnosti oba roditelja, ali i druge okolnosti koje postoje u konkretnoj porodici.
U praksi se često javljaju i druga pitanja: Šta ako roditelj izgubi posao? Da li tada može da prestane da plaća? Može li alimentacija da se poveća? I šta roditelj može da uradi ako alimentacija mesecima ne stiže?
Kako se određuje visina alimentacije?
Kada se određuje alimentacija, osnovno pitanje je koliko je novca potrebno za normalan život deteta i koliko svaki roditelj može da učestvuje u tim troškovima.
Gledaju se godine deteta, njegove svakodnevne potrebe, troškovi školovanja, vrtića, hrane, odeće, prevoza, sporta, zdravstvene potrebe i druge aktivnosti. Naravno, nisu potrebe svakog deteta iste.
S druge strane, gleda se i finansijska situacija roditelja koji treba da plaća alimentaciju. Važno je kolika su njegova primanja, ali se ne gleda samo cifra koja piše na platnom listiću. Na primer, roditelj koji je prijavljen na minimalnu zaradu, ali ima dodatne prihode ili mogućnost da ostvaruje veću zaradu, ne može jednostavno da kaže da može da plaća samo minimalan iznos.
Prema Porodičnom zakonu, alimentacija može biti određena u fiksnom mesečnom iznosu ili kao procenat od redovnih mesečnih primanja. Kada se određuje u procentu, zakon predviđa raspon od 15 do 50 odsto redovnih mesečnih primanja umanjenih za poreze i doprinose. Sud u svakom konkretnom slučaju procenjuje sve okolnosti.
Šta sve može da se računa kao trošak deteta?
Roditelji ponekad alimentaciju povezuju samo sa hranom, odećom i školom. Međutim, život deteta podrazumeva mnogo više troškova. Tu mogu da budu vrtić, školski pribor, prevoz, trening, časovi stranog jezika, ekskurzije, lekovi, pregledi, odeća i obuća, ali i troškovi stanovanja i druge potrebe deteta.
Naravno, ne očekuje se da se svaki račun za sladoled ili igračku posebno dokazuje. Ali kada postoje veći i redovni troškovi, dobro je imati dokumentaciju koja pokazuje koliko oni zaista iznose. Ukoliko se, na primer, dete upisuje u srednju školu, počinje ozbiljnije da se bavi sportom ili dobije zdravstvene potrebe koje ranije nije imalo, troškovi mogu značajno da se promene.
Šta ako roditelj izgubi posao?
Ovo je jedna od najčešćih situacija u praksi. Roditelj koji izgubi posao može da se nađe u veoma teškoj finansijskoj situaciji. Ali to ne znači da alimentacija automatski prestaje ili se automatski smanjuje. Ako je sud već odredio da roditelj plaća određeni iznos svakog meseca, on ne može sam da odluči da će od narednog meseca plaćati manje. Ako su se njegove okolnosti zaista značajno promenile, roditelj može tražiti od suda da se alimentacija smanji.
Pri tome, nije presudno samo da li je roditelj u tom trenutku zaposlen. Gleda se i da li aktivno traži posao, kakve su mu mogućnosti za zaradu, kao i da li ima druge prihode ili imovinu.
Kako advokat Lazar Borozan navodi iz svog iskustva u praksi, često se susreću potpuno različite situacije. Nije isto kada roditelj iznenada ostane bez posla i zaista pokušava da pronađe novi, i kada svesno prikazuje manje prihode kako bi izbegao plaćanje alimentacije. Zato se u svakom slučaju posmatraju sve okolnosti, a ne samo trenutna plata roditelja.
Da li alimentacija može da se poveća?
Može. Alimentacija koja je određena nakon razvoda nije nužno ista zauvek. Deca rastu, njihove potrebe se menjaju, a mogu se promeniti i finansijske mogućnosti roditelja. Na primer, dete koje je sa šest godina imalo relativno male troškove kasnije može imati troškove škole, sporta, prevoza ili zdravstvene zaštite koji su znatno veći.
Ako se okolnosti značajno promene, roditelj kod kog dete živi može da traži povećanje alimentacije. I ovde je važno imati realan prikaz troškova. Nije dovoljno samo reći da dete sada „košta više“. Korisno je pokazati koji su se troškovi povećali i zbog čega.
Šta ako roditelj ne plaća alimentaciju?
Nažalost, nije retkost da roditelj u početku redovno plaća alimentaciju, a zatim počne da kasni ili potpuno prestane da plaća. Ako postoji pravosnažna i izvršna odluka kojom je određena alimentacija, neplaćeni iznosi mogu da se naplate prinudnim putem.
To znači da roditelj koji ne dobija alimentaciju ne mora da se oslanja samo na obećanja bivšeg supružnika da će „platiti sledećeg meseca“. Može se pokrenuti postupak izvršenja, a naplata se, u zavisnosti od situacije, može sprovesti preko zarade, računa ili druge imovine dužnika. Pored toga, neplaćanje alimentacije može imati i krivičnopravne posledice. Krivični zakonik predviđa krivično delo nedavanja izdržavanja. Zato je važno reagovati na vreme, naročito kada se dug iz meseca u mesec povećava.
Šta ako roditelj kaže da nema novca?
Ovo je takođe česta situacija. Ako roditelj zaista nema novca i njegova finansijska situacija se ozbiljno promenila, postoje načini da traži promenu ranije određene alimentacije. Ali „nemam novca“ samo po sebi nije dovoljno da obaveza prestane.
Sa druge strane, ni roditelj kod kog dete živi ne bi trebalo da ostane bez rešenja ako drugi roditelj jednostavno odbija da plaća. U Srbiji postoji i Alimentacioni fond, koji je uveden kako bi se u određenim situacijama obezbedila privremena isplata izdržavanja detetu kada naplata od roditelja koji duguje ne može da se sprovede. Ova mogućnost je posebno značajna za roditelje koji sami snose troškove deteta, dok drugi roditelj mesecima ne izvršava svoju obavezu.
Šta advokat najčešće vidi u praksi?
„U praksi često vidim da problem sa alimentacijom nije samo pitanje novca. Nakon razvoda komunikacija između roditelja može biti otežana, pa se svaki razgovor o detetu lako pretvori u novu raspravu. Jedan roditelj smatra da daje dovoljno, dok drugi ima utisak da sam snosi najveći deo troškova“, kaže advokat Lazar Borozan.
Zbog toga je važno da roditelj na vreme potraži pravnu pomoć i informiše se o svojim pravima i obavezama. Advokat za razvod može pomoći da se, osim samog razvoda, pravilno urede i pitanja koja se tiču deteta – od toga kome će dete biti povereno na brigu i kako će održavati kontakt sa drugim roditeljem, do pitanja izdržavanja i alimentacije.
Posebno je važno konsultovati se sa advokatom kada roditelji ne mogu da postignu dogovor ili kada se okolnosti nakon razvoda promene. Pravovremeni savet može pomoći da se izbegnu dodatni sporovi i da roditelj zna koje korake može da preduzme ako se alimentacija ne plaća redovno ili ako više ne odgovara stvarnim potrebama deteta i mogućnostima roditelja. U ovakvim postupcima cilj nije dodatno produbljivanje sukoba između bivših supružnika, već zaštita prava i interesa deteta i jasno uređivanje odnosa i obaveza oba roditelja.
