Uvod za čitanje: Večeras čitamo rusku narodnu priču čiji se redovi ponavljaju kao blaga uspavanka.
Posadio deda repu. Rasla je repa, rasla, pa narasla velika, prevelika.
Deda je uhvati za lišće i povuče. Vuče, vuče — ali repa ne izlazi. Pozva baku. Baka uhvati dedu, deda repu. Vuku, vuku — ali repa ne izlazi.
Baka pozva unuku. Unuka uhvati baku, baka dedu, deda repu. Vuku, vuku — ali repa ne izlazi.
Unuka pozva psa Žuću. Žučka uhvati unuku, unuka baku, baka dedu, deda repu. Vuku, vuku — ali repa ne izlazi.
Žučka pozva mačku. Mačka uhvati Žuću, Žučka unuku, unuka baku, baka dedu, deda repu. Vuku, vuku — ali repa ne izlazi.
Mačka pozva miša. Miš uhvati mačku, mačka Žuću, Žučka unuku, unuka baku, baka dedu, deda repu. Povukoše još jednom svi zajedno — i izvukoše veliku repu!
Pouka za kraj
I najmanja pomoć može biti ona koja je nedostajala.
Izvor priče: Ruska narodna priča „Репка”, u obradi Konstantina Ušinskog iz čitanke Родное слово (1864). Prevod na srpski: Moje dete. Izvorni tekst.
