Uvod za čitanje: Večeras čitamo priču koju su zapisala braća Grim, o pomoći koja stiže tiho, tokom noći.
Jedan obućar ostao je sa kožom dovoljnom samo za jedan par cipela. Uveče je iskrojio delove i ostavio ih na radnom stolu. Nameravao je da ih ujutru sašije, pa je mirno otišao na spavanje.
Kada je svanulo, na stolu su stajale gotove cipele, tako pažljivo sašivene da obućar nije mogao da pronađe nijedan loš šav. Kupac ih je rado platio, a obućar je od tog novca kupio kožu za dva para.
I sledećeg jutra dočekale su ga gotove cipele. Tako je bilo iz noći u noć. Obućar je ponovo imao dovoljno posla i sve što mu je trebalo za život.
Jedne večeri, uoči praznika, obućar i njegova žena odlučili su da ostanu budni i vide ko im pomaže. U ponoć su došla dva mala pomoćnika. Seli su za sto i vešto sašili sve što je obućar pripremio.
Žena je poželela da im zahvali. Sašila im je malu odeću i isplela čarape, a obućar je napravio po par cipela. Poklone su ostavili na stolu.
Kada su pomoćnici stigli, obradovali su se, obukli darove i zaigrali po sobi. Potom su otišli svojim putem. Više se nisu vratili, ali su se obućar i njegova žena uvek sećali njihove pomoći.
Pouka za kraj
Na dobrotu možemo uzvratiti pažnjom i zahvalnošću.
Izvor priče: Nemačka narodna priča „Die Wichtelmänner”, prvo kazivanje, koju su braća Grim objavila u zbirci Kinder- und Hausmärchen, izdanje iz 1857. Prevod i blago skraćenje sa nemačkog na srpski: Moje dete. Izvorni tekst.
