Uvod za čitanje: Večeras pratimo dve žabe koje žele da vide svet izvan svog potoka.
Nekada davno u Japanu živela je jedna žaba kraj Osake, a druga u potoku u Kjotu. Nisu znale jedna za drugu. Obe su, međutim, istog jutra poželele da vide drugi grad.
Žaba iz Osake pošla je ka Kjotu, a žaba iz Kjota ka Osaki. Put je bio duži nego što su očekivale. Između gradova čekalo ih je brdo, pa su se lagano penjale, svaka sa svoje strane.
Na vrhu su se srele. Obradovale su se što im je želja ista i sele da se malo odmore. „Kad bismo samo bile više, mogle bismo da pogledamo grad u koji idemo”, reče jedna.
Ustale su na zadnje noge i oslonile se jedna na drugu. Okrenule su noseve ka svom odredištu, ali su zaboravile da im oči, kada tako stoje, gledaju unazad. Svaka je zapravo videla grad iz kog je došla.
„Pa Kjoto izgleda baš kao Osaka!”, uzviknu žaba iz Osake. „A Osaka kao Kjoto!”, reče druga. Ljubazno su se pozdravile i vratile kući, uverene da su oba grada sasvim ista. A nisu bila.
Pouka za kraj
Pre nego što zaključimo da nešto poznajemo, vredi pogledati iz drugog ugla.
Izvor priče: Japanska narodna priča „The Two Frogs”, u zbirci koju je priredio Andrew Lang, The Violet Fairy Book (1901). Prevod i blago skraćenje na srpski: Moje dete. Izvorni tekst.
